natrag
Dodir
Davorka Vadanjel
26/09/2025
Ciklus radova ‘’Dodir’’ Davorke Vadanjel polazi iz intimne geste, ponovne upotrebe ostataka materijala koji u sebi nose tragove prošlosti. Umjetničkom intervencijom ti fragmenti dobivaju novo značenje i nastavljaju život u obnovljenom kontekstu.
Autorica kroz introspekciju slijedi tragove svoga supruga, komade drva koje je nekad oblikovao svojim rukama pretače u reljefne cjeline.
Vođena intuicijom, ona slaže fragmente drva, nekoć dijelove bačvi, okvira ili namještaja u module, nizove i kompozicije koje se kreću od jednostavnih, smirenih do složenijih struktura.
U pojedinim radovima elementi se nižu poput domino efekta, stvarajući ritam, pokret i napetost. Upravo u toj igri između reda i slučajnosti nastaje snaga ovih radova.
Različite kombinacije taktilnih materijala stapaju se u kontemplativne cjeline koje ponekad podsjećaju na pikselizirane uzorke, motive iz prirode ili zviježđa.
Od suptilnijih do bogatijih tekstura, od neobrađenog drva sa svojom patinom do elemenata obogaćenih bojom nastaje apstraktna mreža linija i volumena koja se otvara tek promjenom perspektive.
Radovi traže kretanje promatrača, približavanje i udaljavanje. Svaki pogled i svaki pokret mijenja djelo, čineći ga živim entitetom. Ova djela nisu samo za gledanje, ona traže interakciju, vrijeme i prisutnost. Izbliza fragmentirana i taktilna, ovisno o kutu gledanja i svjetlosnim uvjetima, iz daljine otkrivaju nove vizure. U tom titranju djela dišu, pretvarajući se u pokretnu sliku, simbol stalnog kretanja i prolaznosti.
Boja, najčešće u zemljanim i prigušenim tonovima, u dijalogu s teksturom, strukturom površine i podloge, svjetla i sjene stvaraju dojam da djela pulsiraju i mijenjaju se.
Svaka ogrebotina i nesavršenost drvenih komadića dragocjen su podsjetnik da ljepota nije u savršenstvu, već u vremenu i memoriji.
Izložba ‘’Dodir’’ oživljava fragmente prošlosti, nosi u sebi priču i trag vremena koji nije izbrisan, već naglašen, trajan.
Biografija:
Davorka Vadanjel rođena je u Rijeci 1952. godine. Nakon Pedagoške gimnazije upisala je Pedagošku akademiju u Rijeci, Odsjek likovnih umjetnosti. Diplomirala je 1973. Sve do umirovljenja 2018. radila je kao učiteljica likovne kulture u Osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić” u Čepiću i u Osnovnoj školi „Vladimir Nazor“ u Potpićnu. Sa svojim učenicima sudjelovala je na brojnim izložbama, susretima, smotrama u likovnom i scenskom izrazu (dramski, kostimografski, scenografski izričaj) za što je dobivala priznanja i nagrade na općinskim, županijskim i državnim razinama. Autorica je i koautorica više školskih projekata te dokumentarnog filma Naše niti.
Vodila je Likovnu radionicu Točka u Potpićnu od 2000. Likovno je uredila nekoliko zbirki pjesama istarskih pjesnikinja. Sudjelovala je na izložbama LUMS-a u Rijeci i Brijunima, Pasionska baština u Muzeju Mimara u Zagrebu te redovito na Labinskim uzletima likovnosti gdje je 2019. nagrađena samostalnom izložbom u Gradskoj galeriji Labin, koju je ostvarila 2020. godine.
Dobitnica je Priznanja SIZ-a Odgoja i osnovnog obrazovanja Rijeka (1983.), Povelje Giuseppine Martinuzzi, Labin (1985.) te Nagrade Labinskog uzleta likovnosti (2019.). Živi i radi u Labinu, Vinež.