natrag

Sedam slika povodom sedam desetljeća stvaranja
Gualtiero Mocenni

27/08/2021

Mocenni je umjetnik za kojeg možemo iz puno razloga tvrditi da je jedan od utemeljitelja nove likovne umjetnosti u Puli i Istri, novoga likovnog izraza trajnoga pečata kojemu je Mocenni bio prethodnikom u kulturi grada i poluotoka. Premda većinu vremena fizički nije bio prisutan u rodnom gradu i zavičaju već, stjecajem okolnosti i njegova umjetničkog odabira, doslovce po cijelom svijetu, uz izbor stalnog boravka u Italiji, kipario je, slikao i izlagao na svim kontinentima, ali Pulu nije zapostavljao niti zaboravljao.

Predočiti njegov životopis i pokušati dočarati životnu pustolovinu Gualtiera Mocennia bio bi književni poduhvat kojemu ovdje nije mjesto. Uostalom, o Gualtieru je napisano mnogo, iz pera književnika, povjesničara umjetnosti, likovnih kritičara, novinara, a o njegovom radu svjedoče nebrojeni katalozi i značajne monografije koje vrlo studiozno govore o njemu kao kiparu, slikaru i grafičaru….

Mocenni nije samo likovni umjetnik, on je veleposlanik istarske i pulske (multi)kulture, on je važan čimbenik suradnje, ne samo u hrvatsko-talijanskim kulturološkim odnosima, on je promotor suvremene likovnosti Pule, Istre i Hrvatske u cijelom svijetu. O tomu govore brojni novinski i revijalni napisi s izložaba i simpozija na kojima se predstavio u najznačajnijim svjetskim galerijama, ali ne zaboravimo i njegovu ulogu u dovođenju svjetski afirmiranih kipara i drugih likovnjaka u Istru, na simpozije, kolonije, izložbe.

Jednostavno je nemoguće u recentnoj kulturnoj povijesti grada ne naići na Gualtiera u svakom bitnom razdoblju ili događaju još iz vremena prije osnivanja Pulskog likovnog salona, osnivanja Zbirke umjetnika kojoj je darovao veliki broj likovnih djela, do kapitalnih kiparskih djela koja su promijenila vizuru grada, ali i poimanje estetike u suvremenoj umjetnosti.  Spomenimo samo jedan, možda prevratnički pulski spomenik, onaj na Vidikovcu, spomenik koji je promijenio estetske kriterije likovne umjetnosti grada i svim budućim naraštajima likovnih umjetnika ponudio nove i veće mogućnosti u gradskom likovnom izrazu.

Mi Gualtierove kolege cijenimo Mocennija prije svega kao prijatelja i čovjeka uvijek spremnog pomoći kolegi, srdačnog Puležana iz Milana koji je ugošćavao istarske i hrvatske umjetnike u svome milanskom ateljeu, pomagao mlađim kolegama u radu i snalaženju u likovnom svijetu, ne nabrajajući ostale stručne i ljudske karakteristike koje ga krase; ali tu je i Mocenni umjetnik, gorostas pred kojim ostajemo bez teksta kad bi željeli opisati njegovu vulkansku energiju zauzdanu likovnim znanjem, métierom i vještinom sposobnog izraziti se u svakoj likovnoj tehnici, u svakom području likovnoga….

Na koncu, što reći Gualtieru Mocenniju, osim one protokolarne, uobičajene i kultivirane zahvale, opet ostajemo bez teksta kao pred njegovim djelom, jer „veliko hvala“ nije dovoljno za sve ono što predstavlja, za sve ono što i dalje radi i stvara…

Eros Čakić

Biografija:

Mocenni, Gualtiero, kipar, slikar i grafičar (Pula, 6. II. 1935). Već je u mladim danima za školovanja u Puli pokazivao sklonosti za umjetničko izražavanje, a prvi su mu slikarski radovi motivi krajolika obilježeni post-impresionističkom manirom. No već u njima se ogleda temeljna energija, konstruktivistička kompozicija i plastična uporaba boje, glavne odlike Mocennijeva opusa koje će kasnije doći do izražaja. Godine 1956. se oženio i preselio u Italiju, gdje se postupno afirmira. Nakon boravka u više gradova (među ostalima u Napulju i Firenci), nastanjuje se u Milanu, gradu koji je i važno umjetničko središte, s brojnim galerijama i likovnim kritičarima, te tržištem umjetnina. Naporno radi i uzdržava obitelj koja se 1965. povećala rođenjem prvoga sina (kasnije će dobiti još dva blizanca). U to je doba sudjelovao na skupnim izložbama i natječajima, ali prava afirmacija došla je poslije prve samostalne izložbe u Milanu 1970. Do danas je izlagao na više od 300 samostalnih izložbi, među kojima su najvažnije one u Genovi i Milanu (1973), Bergamu i Zagrebu (1974), Parizu (1981), Spoletu (1983), Palazzolu sull’Oglio kraj Brescie (1992), Abilenu, Texas – SAD (2003), Rovinju (2005). U slikarstvu radi poetične slike i grafike kombiniranim tehnikama, a kao kipar skulpture geometrijskih oblika smještene u javnim prostorima. U njima koristi totemski oblik vertikalnog naglaska u prostoru, poput suvremenih obeliska koje oblikuje u sebi svojstvenoj maniri geometrizma na maštovite načine razlomljenih ravnih linija. Iako neki kritičari smatraju da je svoj stil stvorio promišljajući i simbolički prerađujući motive svog zavičaja, s kojim nikada nije prekinuo osobne i umjetničke odnose, njegove umjetničke vizure daleko su šire i univerzalne, odišući duhovnošću bezvremenosti. Sudjelovao je u više od 50 međunarodnih kiparskih simpozija, u Sjedinjenim Državama, Francuskoj, Španjolskoj, Ukrajini, Grčkoj, Srbiji, Sloveniji, Meksiku, Siriji, Dubaju, Italiji i Hrvatskoj, a u svim tim zemljama, najviše u Italiji i Hrvatskoj brojne su njegove skulpture u javnom prostoru. U Puli su mu najvažnija kiparska djela Spomenik Puli na Vidikovacu (1976-1979), Četiri godišnja doba – hommage Vivaldiju u Istarskom narodnom kazalištu (1989), Četiri elementa u bivšem kamenolomu na Valkanama (1990), Spomenik u Gortanovoj uvali (1994). Živi i radi u Milanu, ali dio godine provodi i u Puli. Dobitnik je Povelje počasnog građana Grada Pule 2011. a 2017. počasni građani Istre.

Lit.: Ante Glibota, Mocenni, Opere pubbliche 1975-2005, Bollate-Milano 2006; Alberto Veca, Mocenni, Le stagioni del dipingere 1948-2008, Bollate-Milano 2008.