natrag

Ispod površine
Dušan Puhar

13/06/2025

U dobu kada slika lako podliježe retuširanju, filtriranju i beskonačnom ponavljanju, Dušan Puhar (r. 1983.) izabire tehniku koja ne trpi pogreške – akvarel. On bira vodu, papir i trenutak. Njegova umjetnost ne nastaje iz potrebe za dokazivanjem, već iz tihe, posvećene prakse pažljivog gledanja.

Akvarel je tehnika koja ne trpi greške. Jedan pokret kista, kap vode previše ili tren nepažnje mogu promijeniti cijelu sliku. Nema povratka, nema popravljanja. Umjetnik mora znati gdje stati, kada šutjeti, a kada pustiti da voda i pigment pričaju svoje. Ta vrsta slikarske iskrenosti ne dopušta iluzije – sve što se dogodi na papiru, ostaje zauvijek vidljivim.

Stručnjaci tu tehniku nazivaju “slikarskim haikuom”: sažetom, ali moćnom formom izraza. Boja nije slojevita kao u ulju, već prozirna, svjetlo se odbija od samog papira i probija kroz slojeve pigmenta – baš poput misli koje ostaju u sjećanju. U Puharovim djelima ta svjetlost postaje lik, atmosfera, šapat.

Na izložbi koja se otvara u ambijentalno snažnoj Galeriji Alvona u Labinu, Puhar predstavlja ciklus akvarelnih portreta koji se oslanjaju na figuraciju, ali nadilaze puk prikaz. Njegovi modeli nisu pozirani – oni su uhvaćeni u svojim mislima, u introspektivnim trenucima koje umjetnik s nevjerojatnom suptilnošću pretače u papir.

Puharovi portreti odišu smirenošću. Njihove oči rijetko traže kontakt, ali nose teret identiteta – zagonetnog, možda bolnog, ali uvijek dostojanstvenog. On ne uljepšava stvarnost, ali joj pristupa s poštovanjem. U prozirnosti slojeva nazire se ne samo lice, već i tišina vremena, krhkost osjećaja, nevidljiva napetost između onoga što pokazujemo i onoga što skrivamo. To je prostor u kojem portret prestaje biti „slika“ i postaje susret – tih, ali dirljiv.

Dušan Puhar gradi svoju slikarsku poetiku daleko od buke i spektakla. Njegov je akvarel odmak od svijeta koji ne priznaje pogreške, ali i nježan podsjetnik da ljepota često živi upravo u onome što je prolazno, lomljivo i istinito. U vremenu koje sve rjeđe zastaje, njegovo slikarstvo nas uči gledati sporije, dublje, pažljivije – kao kroz vodu.

Ova izložba nije samo prikaz vještine – ona je tiha meditacija o čovjeku, o licima koja susrećemo, i onima koja izranjaju iz nas samih. Puhar nas poziva da uronimo – ne u boju, već u prisutnost. Da zastanemo pred licem koje ne traži aplauz, već razumijevanje.

U prostoru Galerije Alvona, čije kamene stijenke već desetljećima čuvaju duhovnu tišinu umjetnosti, Puharovi radovi nalaze savršen kontekst. U tom spoju krhke prozirnosti i teške istarske kamene arhitekture, portreti dobivaju novu dimenziju – onu koja ih čini gotovo sakralnima.

Ova izložba nije retrospektiva, niti pregled – ona je uvid u proces, u praksu svakodnevnog traženja lica u boji, traganja za pogledom koji ne traži pažnju, već razumijevanje. Dušan Puhar ne slika da bi uvjerio, već da bi oslušnuo.

I upravo zato, svaki njegov portret djeluje kao ogledalo – ne samo lica koja promatramo, već i našeg vlastitog pogleda. Onog koji se, možda, predugo zadržava. Onog koji napokon vidi.

dr.sc. Branko Metzger-Šober, prof.

Dušan Puhar rođen je 24. travnja 1983. u Puli. Slikarstvom se bavi oduvijek, a nakon završene Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli, smjer slikarstvo, eksperimentirao je s raznim tehnikama – akrilom, uljem, obradom kamena, zračnim kistom – no najviše ga je privukao akvarel, koji je danas njegov glavni medij izražavanja. Od 2014. godine intenzivno radi portrete u tehnici akvarela, a posljednjih godina fokusiran je na figurativne studije i proučavanje ljudske anatomije kao temelj za izražavanje kroz formu, svjetlo i pokret.

Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre (HDLUI) od 2025. godine. Dosad je sudjelovao na brojnim grupnim i nekoliko samostalnih izložbi.

Redovito se prijavljuje na međunarodne online natječaje, te je 2024. godine osvojio nagradu za najbolji akt u akvarelu na izložbi u NOMA Gallery na Floridi.