natrag
Istarski Cluster
Simone Mocenni Beck
16/09/2022
„Ovo je moja prva izložba nakon dugog razdoblja koje je obilježila epidemija Covida”, komentira Simone Mocenni. “Tijekom mjeseci te zdravstvene opasnosti bio sam u Milanu sa svojom obitelji, a svi su bili prisiljeni ostati “segregirani” kod kuće. Zvuk kola hitne pomoći se probijao sa ulice svakih deset minuta. Nije bilo lako. Nedostajala mi je Istra, nedostajala mi je Pula. Bacio sam se na posao i to me spasilo – slikao sam od jutra do mraka i puno proizvodio.” Tako je nastalo 20 slika izloženih na ovoj izložbi, inspiriranih sjećanjima na voljenu Istru kojoj su posvećene. To su clusteri Verude, Stoie, Savičente, Šikića i Bolobana – sela iz kojeg potječe njegova obitelj, sela i mjesta koja su u njemu ostavila tragove i osjećaje. “Ovo je moja zemlja, unatoč tome što sam rođen u Milanu, i uvijek ću joj odati počast.”
Clusteri
Cluster je skup nota koje se sviraju istovremeno – poput reminiscencija milanskog konzervatorija gdje je Simone studirao klavir, kontrabas i eksperimentalnu glazbu. U tom kontekstu se ukorijenjuje ideja koja će obilježiti njegovu umjetničku evoluciju. “Osamdesetih sam bio doslovno fasciniran skladateljima poput Pendereckog, Bussottija, Berija, Ligetija, Stockhousena. Svaki od njih koristio se znakovima kako bi izvođači bolje razumjeli partituru njihovih kompozicija. U meni se rodila ideja da to isto učinim i na slikovnom polju: i ja sam odabrao znak, onaj trokuta prekrivenog dijagonalom. Najprije sam to napravio u slikarstvu, a onda, gotovo kao nužnost, u kiparstvu. U slikovnom djelu znak se raspao, pokvario i postao nešto drugačije, boja je prevladala nad formom, dok je u skulpturi pronašao svoje ispunjenje i svoju trajnu definiciju.“
Odnos s Gualtierom
“Smatram sebe vrlo sretnim čovjekom. Imao sam majku i oca koji su me uvijek podržavali u mojim izborima. Čak i kada sam izrazio želju da ne nastavim studij, poticali su me da slijedim svoj poziv, a tada je to bila glazba.”
Odnos s njegovim ocem Gualtierom je nešto jedinstveno, to je obiteljska veza, a ujedno i profesionalno partnerstvo. „Mi smo puno više od oca i sina, među nama je velika alkemija i duh suradnje. Primjer? Kad pokrenemo skulpturu temeljenu na mom projektu, on djeluje kao moj pomoćnik, unatoč tome što je sjajan učitelj, ostavljajući mi puno neovisnosti u izborima.”
Poseban projekt
“Sviđaju mi se svi radovi koje sam napravio. Ali među svima njima možda postoji jedna slika koja ima posebno značenje. Naziv je “Finis Terrae” i izložena je na drugom katu, a u njoj sam uspio u potpunosti prenijeti ekspresivni intenzitet kakav sam priželjkivao.
Finis Terrae je postao projekt, a sliku je pratila drvena skulptura, u potpunosti izrezana ručno. “Radio sam na ovom djelu s pilicom i to puna dva mjeseca i posebno sam ponosan na njega.”
Moj Milano i moja Istra
Simone Mocenni, rođen je u Milanu, a već oko druge godine stalno živi u Puli s ocem Gualtierom i majkom Alice Beck.
“Volim Milano, mislim da je to prekrasan grad i uvijek me se rado vraćam. To je grad u kojem sam se formirao i u kojem sam imao sreću upoznati i družiti se s ljudima koje nikada neću zaboraviti, poput Ormanna Olmija ili velikog milanskog pjesnika Roberta Sanesija, čestim posjetiteljima našeg studija. Ali Milano mi ne nedostaje, oduvijek sam znao da ću se vratiti živjeti u Pulu. Ako sam kao dijete dolazio ovdje iskusiti more, danas, s godinama, vidim da me ova zemlja na mnogo načina kontaminira. Otkrivam ljepotu i vrijednost zaleđa, a naučio sam voljeti i slavenski dio Istre, a ne samo talijanski. Vidim to kao veliko obogaćenje.”
Luisa SORBONE
Simone Mocenni je rođen u Milanu 1970. Osim glazbom, slikarstvom i kiparstvom, bavi se i književnošću. Studirao je Kontrabas na konzervatoriju G.Verdi u Milanu. U svojoj 19. godini jedna njegova kompozicija za violončelo je izvedena na Madridskom muzičkom konzervatoriju.
Prve je pjesme objavio 1995. Godinu dana kasnije u vlastitoj je nakladi objavio, i to samo u šezdeset primjeraka, epsku poemu Epulo, Re degli Istri (Epulon, kralj Histra). Godine 1997., na manifestaciji Arteteatro iz Povoletta (Udine), predstavio je knjigu pripovijedaka Le due ancore (Dva sidra). Njegovu knjigu Le parole del mare (Govor mora) objavila je 2001. pulska nakladnička kuća Mara, a bila je predstavljena i na Stoji, gdje se radnja i zbiva. Njegovi romani Le parole del mare (Govor mora), Ginestre sulla costa (Brnistre na obali) i L’orchestra dispersa (Raspršeni orkestar) čine trilogiju o Puli (Trilogia di Pola), koju je riječki EDIT objavio 2006. godine.
Tijekom 2004. imao je tri samostalne izložbe, u milanskoj galeriji „Santabarbara arte contemporanea“, u pulskome izložbenom prostoru „Nemeš“, te u bolonjskoj galeriji „Nove Colonne – Il Resto del Carlino“. Nadalje, iste je godine sudjelovao i u radu trećega međunarodnog kiparskog simpozija u talijanskome gradiću Castelraimondo (Regija Marche), gdje je napravio skulpturu u travertinu, visoku dva metra, nazvanu „La rivolta dei cluster“ (Pobuna clastera).
Izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u Milano, Bologni, Trstu, Paris, Bjelovar, Ankara i Puli. Sudjeluje u radu internacionalnih kiparskih simpozija (jedan od najvažnijih je simpoziji u Dubai, gdje je prisutan sa šest radova). 2010. sudjeluje na drugoj svjetskoj bijenali u Guadalajari (Mexico) kao predstavnik Italije. 2013. u suradnji sa ocem Gualtiero realizira veliki javni spomenik žrtvama bombardiranja Pule 1944.-1945.
