natrag

VERTIKALA
Jitka Navrátilová

19/05/2023

Akademska kiparica Jitka Navrátilová rođena je 19.rujna 1976. u Jablonecu nad Nisou u Češkoj.
Nakon završene srednje škole primijenjene umjetnosti, gdje je učila taljenje i oblikovanje stakla, upisala je Akademiju likovnih umjetnosti arhitekture & dizajna u Pragu u kiparskom ateljeu pod vodstvom istaknutog češkog kipara, profesora Kurta Gebauera. U sklopu studija obavila je praksu na Akademiji likovnih umjetnosti u Firenci u fresko studiju profesora Gustava Giuliettija, a u Firenci je osvojila i prvu nagradu na studentskom natjecanju Zaklade Romualdo del Bianco. Od 1998. godine kontinuirano izlaže u Češkoj i inozemstvu. Bavi se slikanjem, fotografijom, izradom skulptura i prostornih objekata. U svojoj praksi također sudjeluje u realizaciji projekata revitalizacije i obnove povijesnih spomenika, uključujući javne prostore. Sudjelovala je na brojnim međunarodnim kiparskim simpozijima, a na jednom od njih 2016.godine ostvarila je vrijednu suradnju sa slovenskim umjetnikom Markom Pogačnikom.

Živi i stvara kao slobodni umjetnik u Češkoj i Dalmaciji.

Skice za slike Jitke Navrátilove

Nisu li slike božanskih Lica načinjene rukama, eikonés acheiropoiétoi?
Isus, ljepši od Apolona, utisnuo je vječni kanon ljubavi, ljepote i dobrote u žensko srce, a ona, pokornica, svojom krvlju utiskuje monotip Lica u tisuću oblika. Sveto Lice znojeći se krvlju gleda s visoka na nezahvalni svijet koji samo s križa ustaje iz mrtvih…
Pramac barke ispružio se na obali poput zavodljivih prsa morske sirene, a ribar je otišao poput Isusa na površinu da pregleda morsku žetvu ili pronađe ljubav ili smrt…
More je utroba iz koje je svijet nastao i u koji će se vratiti iskre od sedefnih suza koje su ostale na vodama, međutim, svaku će Sunce pretvoriti u isušeno zrnce pijeska…
Beskonačna poplava krvi je osjećaj, boje koje se prelijevaju u sliku, čas silovito, čas nježno strujanje – ne može se zaustaviti, osim kad se paleta iscrpi i slike zaspu u ljubavnom zagrljaju uma, pa se mir u duši kao u duhu i tijelu raširi kao jutarnja molitva zahvalnosti…
A zar slike nisu ljubavna pisma, koja su pod tragom kista skrile krasopis duše?! Uostalom, samo riječi ne mogu stvoriti vječnu ljepotu. Ljepota se rađa iz utjelovljene riječi, jer nalikuje na tajnu rođenja čistog bića iz ruke Stvoritelja, koji je riječ utjelovio…
Blagoslovljena si milošću Božjom koja se vidi u tvojim očima, jer u tvom pogledu vidi se Gospodin,
oko Njega vojska Serafa, krila Kerubina i Prijestolja kako mu se klanjaju. Lijepa proročico otvori svoja usta za tajanstvene riječi koje same padaju s usana, mistične, proročke riječi, moćne kao riječi ljubavi. Jer u konačnici, milost Božja i milost rajska su isto…
Stvorene slike…
Previše smo se navikli na ideju o slici koja prikazuje stvarnost, no slika je stvarnija od stvarnosti.
Stvarnost slike zapravo nije stvarna, ali slika je stvarnost stvorena.
Bog je stvorio svijet na svoju sliku, a slikar oponaša Božje stvorenje.
Međutim, slikar nije moćan stvoriti svijet na Božju sliku.
Tu ulazi Bog i utiskuje Božje Lice u sliku svijeta,
Udahnjuje dušu u sliku.
I te slike su nerukotvorina, eikonés acheiropoiétoi.
Takve se slike posebno štuju.
Slike silne milosti provode se u svečanim procesijama.
Idemo na gozbu otkrivanja slika
Na podizanje
Na razotkrivanje
Bogojavljenje
U molitvenoj procesiji,
U skrušenoj procesiji,
U obećavajućoj procesiji,
U zahvalnoj procesiji.
PhDr. Vítězslav Štajnochr, PhD.