natrag

KRAJOLIK
DAVOR RAPAIĆ

08/06/2018

KRAJOLIK

Nikada me nije zanimao krajolik u romantičarskom smislu udivljenja i strahopoštovanja, božanske uzvišenosti i “umiranja u ljepoti” prirode, kao predstava, ili scenografija. Ne zanima me niti “Pejzaž” kao velika tema i žanr europskog i svjetskog slikarstva i umjetnosti. Ni krajolik samo kao fizički prostor i njegova predodžba.

Malo me više zanima ono o čemu Biserka Dumbović Bilušić, kao konzervator piše u tekstu:”Prilog tumačenju pojma krajolika kao kulturne kategorije” u časopisu Sociologija i prostor br. 52 (2014.),  kada spominje da: “Krajolik kao egzistencijalni prostor predstavlja složeni sustav strukturiran od fizičkih sastavnica obilježja i procesa te je važan u stvaranju identiteta mjesta.” … Ali nekako je tu premalo mene, osobnosti. Moga ja. Sebičnog. A čim preskočim sebe i moje dolazim do šire zajednice, društva i kulture i pojma Kulturnog krajolika koji mi je pak malo preširok. I u smislu identifikacije i u smislu onoga što ovdje pokušavam objasniti i Vama i sebi.

Semantička, etimološka studija pojmova krajolik i krajobraz dovest će na koncu do činjenice da su oba izraza sastavnice pojmova vezanih uz djelovanje, a ne stanje. Oba podrazumijevaju aktivnost procesa i međudjelovanja… stvaranja, energije i voljnosti.

Uvijek mi je bio važniji “trenutak bivanja” u prostoru, krajoliku, onaj trenutak u kojem prostor i vrijeme prožmu duh stvarajući neku vrstu “energetskog otiska” u meni. Ne kao promatraču nego sudioniku, nedjeljivom elementu krajolika, kao dijelu tog otiska. Trenutak u kojem mi se čini da bih izlazeći iz krajolika izašao i iz samoga sebe. Kada ja jesam krajolik. Ali i trenutak koji sadrži i svo vrijeme ovog svijeta i svemira. Egoistično: ako nema “mene” – nema ni krajolika, bez “ja” on je nešto sasvim drugo! Tuđe.

Krajolik kao sveukupna kategorija koja uključuje i prostor i vrijeme i mene. Samo dijelom vizualni, likovni fenomen nedjeljiv od duhovnog – energetskog. Ponekad jednostavan, lapidaran, ponekad beznadno kompliciran. Jasan ili neshvatljiv, ali uvijek strukturiran jakom unutrašnjom mrežom silnica, uzajamnosti, međudjelovanja, sveukupnosti odnosa i rezonancijom. Sveopća pokrenutost, međusobna uvjetovanost uz strukturalna prožimanja… ritmiziranje likovnih elemenata: boje, plohe, linije… do znakova, simbola… sinkopiranje… otkrivanje značenja i smisla, semantička radoznalost… jednostavno: KRAJOLIK.

Rovinj, svibanj 2018.

Davor Rapaić