natrag

Slikar svjetla, 50 godina stvaranja
Vinko Šaina

14/07/2023

Obilježavanje 30 godina od otvaranja Galerije Alvona i 50 godina samostalnog izlaganja Vinka Šaine ne može proći bez samostane izložbe našeg osnivača i pokretača.

Likovni kritičar i povjesničar umjetnosti Berislav Valušek autor teksta kataloga izložbe istaknuo je kako se za Šainino slikarstvo može reći da sadrži labinske i istarske krajolike ”široke i prostrane, raskošno artikulirane, pune neba, pune zraka”, ali se slike vizualno i motivski ne pozivaju na njih, jer su fikcije predjela koji su bezgranični, izvanvremenski, imaginativni (izmaštani), elementarni i univerzalni.

„Morfološki, riječ je o ”trojedinoj ikonografskoj potki slike” (D. Glavan) koju najčešće čine nebo, zemlja i more u harmoničnom skladu, povezanom s ezoteričnim, mističnim i religioznim aspektima, kako kršćanstva, tako i ostalih religija i ezoteričkih učenja. Ti ”krajolici s ikarskom perspektivom” (B. Toman) svojom su strukturacijom posebnost unutar širega hrvatskoga umjetničkog okruženja sličnih kreativnih ishodišta. Svime nabrojenim Šaina je ostvario jednu potpuno novu pokretljivost pejzaža, drukčiju i začudnu tektoniku koja se otima klasičnim određenjima. Poput zvuka koji možemo modelirati i modulirati, tako je i slikarov krajobraz postao distorzičan, ”izobličen”, e da bi bio ponovo uobličen u izvanredne dinamičke strukture koje ne otkrivaju samo vanjski izvor poticaja, već dijagnosticiraju i unutrašnja duhovna stanja.

Ono što do sada nije primijećeno, barem koliko je nama poznato, a što nije dao naslutiti ni autor u svojim izjavama, jest da je njegovo slikarstvo duboko religiozno, što mu je i tvorbena bit. Ideja i slika pejzaža Vinka Šaine sublimna je vizija njegovih unutrašnjih pejzaža sabrana tijekom vremena od najrazličitijih sjećanja, imaginacija i snova. To je ekstenzija fizičkog, psihičkog i duhovnog sebe, neuhvatljiva (s)tvarnost u stalnom pokretu, pejzaž kao stanje uma i duše, unutrašnja duhovna arheologija ili fikcionalna geografija i topografija promjenjivih značenja.

Amalgamiranjem vidljivog i naslućenog, stvarnog i izmaštanog, beskonačnog u konačnom, neizvjesnog u izvjesnom i nevidljivog u vidljivom, u zaigranoj potrazi za unutrašnjim vizijama i odnosnim vizurama, za slikom Boga i božjim u čovjeku, stvorena je poetika jednog višeg reda, samorodna (autohtona) i izvorna (autentična). Poetika je to zemlje i neba, ljudskog i božanskog u svima nama. Ujedno i poetika koju je mogla iznjedriti jedino osoba punoga i neokrnjenoga umjetničkog i ljudskog integriteta.

Kazimir Maljevič, jedan od najvećih slikara 20. stoljeća, umjetnik koji je prvi redukcionističko načelo doveo do nulte pozicije (reductio ad absurdum), umjetnik čija se religioznost nije uklapala u ateistički i/ili agnostički modernistički koncept, te je desetljećima bila skoro pa zatajivana, ukratko je, sadržajno i pregnantno, oko 1915. cijeli problem sažeo u dvije rečenice: ”Ja sam početak svega, jer u mojoj svijesti stvaraju se svjetovi. Ja tragam za Bogom, tragam u sebi za sobom.”“

Vinko Šaina rođen je 1953. godine u Puli. Završio je školu primijenjenih umjetnosti u Splitu na odjelu grafike 1972. godine. Član je HDLU Zagreb, HDLU Istre i HZSU. Izlaže od 1971.godine na pedesetak samostalnih i gotovo dvije stotine skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a sudjelovao je u radu desetak likovnih kolonija u Hrvatskoj i u inozemstvu.