natrag
Tako ili drugačije III
Đanino Božić
03/07/2026
Đanino Božić je svestrani umjetnik, istraživač i stvaratelj kojemu je pomicanje granica glavni izazov. Budući da vlada klasičnim metierom slikarstva, on može istraživati ‘sliku’ primjenjujući moderne konceptualne i apstraktne pristupe. Međutim, on nije modernist, niti postmodernist, možda je njegov umjetnički kredo najbliži meta-modernizmu, jer čuva ozbiljnost i čistoću moderne, a istovremeno je povezuje s razigranošću i ironijom postmodernizma. Ipak, Đanino Božić svojom umjetničkom praksom svjesno i dosljedno nadilazi ne samo apriorni koncept slika, već i sve, pa i najsuvremenije meta-modernističke teorijske diskurse.
Kreativna analiza i istraživačka sinteza toliko su bliske u njegovom umjetničkom polju da iskra nadahnuća naizgled s lakoćom preskače s jednog pola na drugi. Kroz razigrano i vispreno vizualno eksperimentiranje, svako novo iskušenje uvijek iznova nadograđuje osobnim iskustvom. Ali ne samo za sebe – on se igra kako bi nagradio i druge. Ne zanimaju ga isključivo vizualni efekti, nego i materijalni nositelji slika. Stoga ne čudi što Nevenka Žiger povodom njegove izložbe u Malom salonu u Rijeci, već krajem 1980-ih, zapisuje gotovo proročanske riječi: »… zid kao ravna ploha, ali kao i nešto izgrađeno – zidano. Isto i kao obećanje nekog drugačijeg svijeta, onoga ’s druge strane’. Kakvog li izazova, – zaviriti prijeko!.« A to se uvijek može tako ili drugačije.
Neumorna potraga Đanina Božića za drugim i drugačijim svijetom očituje se i u njegovu arhiviranju vlastitih slika i starih knjiga, čime upozorava na novi odnos između očuvanog i uklonjenog, vidljivog i nevidljivog. Pritom ozbiljno shvaća Foucaultovu tezu da je arhiv sustav vlasti i Derridinu želju za propitivanjem dubljih razloga očuvanja, jednako kao što uvažava i spoznaju Borisa Groysa da arhiv nije neutralan prostor čuvanja, nego mehanizam kulturne moći koji određuje što će ostati vidljivo i upisano u „povijesno pamćenje”. U tom su mu kontekstu bliski i stihovi pjesnika Edvarda Kocbeka: »O povijesti, slijepi nemiru čovječanstva, … vježbanje pamćenja i slatkoćo zaborava«. Zato Đanino Božić uzima arhiv u vlastite ruke; škare i platna – napose svoja – ne prepušta drugima.
Slike ‘čuva’ tako da ih razreže i redefinira u manji oblik, pri čemu taj ‘rez’ dobiva novu plastičku vrijednost. Time preduhitruje povjesničare umjetnosti jer slike ideološki ne kompromitira, nego ih neutralno ‘komprimira’ i samim time iznova komponira. Pritom ga ne zanima samo pomodna promjena vanjske točke gledišta, već i ustroj te razvoj unutarnje strukture.
Božić iznenađuje jer s velikom točnošću i dosljednošću spaja nespojivo. Svaki je njegov rez ujedno i veza, sjećanje na trenutak, na prvi poticaj, na onu gestu kada je Lucio Fontana prvi put zarezao u platno. Arhiv je živ ako održava kontakt s početkom, s arche...
Razrezana knjiga, koja svjedoči o napisanom i nenapisanom, na prvi pogled djeluje šokantno, no dojam uništenja tek je trenutačan. Knjiga nije žrtvovana estetskom učinku; ona je zapravo spašena od zaborava kako bi svjedočila o vlastitoj neuništivosti. »Rukopisi ne gore«, piše Mihail Bulgakov.
Prepoznatljivo obilježje Božićevih izložbi minuciozno je strukturiranje radova unutar stvarnog prostora, čime se uspostavlja suptilan suodnos između pojedinačnog i cjeline. Sam izlagački prostor za njega nije tek vanjska zadanost ili pasivna okolina, već dinamično polje djelovanja. Stoga on svoje radove ne izlaže tek pukim nizanjem: on ih uvijek iznova komponira u suglasju s konkretnom arhitekturom. Zato je svaka njegova izložba, pa tako i ova u Galeriji Alvona, izvorna prostorna kompozicija – ili, točnije, konstelacija, kako je sam nazvao jedan od ciklusa svojih izložbi.
Janko Rožič
Đanino Božić (Pula, 1961.) na umjetničkoj sceni djeluje od 1984. godine. Bavi se slikarstvom, kiparstvom, grafikom, crtežom, umjetničkim knjigama i prostornim instalacijama. Jedan je od onih suvremenih hrvatskih umjetnika za koje nikada ne znamo što će izložiti i u kojem će se smjeru razviti njihov koncept. Od svojih početaka do danas stvara, izlaže na brojnim samostalnim ili skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu te radoznalo prati aktualna zbivanja u svijetu umjetnosti.