natrag
Tko sam ja / Who am I?
Iva Gašparić
31/08/2023
U današnjem svijetu opće globalizacije u kojem dominira perfidna vladavina liberalnog kapitalizma umjetnost se našla u nezavidnom i kauzalnom odnosu. Korporacije su zavladale svijetom i potisnule nacionalnu, društvenu i individualnu svijest u zapećak zbivanja te su osmislile odgovarajuću administraciju i marketing što guše individualizam i snagu umjetničkog izraza, koji sve više postaje efemernom pojavom. Gotovo se sve pretvorilo u dizajn koji je, prvenstveno zahvaljujući medijima, prevladao umjetnost, koja je izvjesni odgovor pronašla u dokumentarnim i aktivističkim postupcima, čime i nesvjesno postaje dijelom nametnutog programa jer gubi svoj identitet i senzibilitet.
Ipak, nemali broj umjetnika još uvijek svoj društveni i individualni stav iskazuje iskrenim i emotivnim izrazom, a u tim je okolnostima prevladala figuracija zastupljena u klasičnim umjetničkim disciplinama jer ikoničnost je našem vremenu bliža i bitnija od apstraktnog znaka ili geste. Izvedba, ekspresivna snaga i poruka tako nastalog umjetničkog djela često su znatno jače i iskrenije od programskih akcijsko-agitacijskih istupa.
Takvo je i slikarstvo Ive Gašparić koje posjeduje izrazitu osobnost snažnog emotivnog naboja, a svoja idejna ishodišta nalazi u anakronističkim varijantama nedavnih pop kultura, posebno u stripu i crtanom filmu, što je po vokaciji blisko novom pop artu ili nekoj od inačica takve poetike.
Osnovni, a u kasnijim fazama i jedini, ikonografski subjekt slikarstva Ive Gašparić su djeca. Nakon što se uspješno bavila stripom, autorica se početkom dvijetisućitih godina predstavila ciklusom slika Mucica u kojem iz perspektive trudnice kazuje intimnu ljubavnu priču. Bajkoviti ciklus Ghost City – Grad duhova iz 2008. do sada je Ivin najopsežniji ciklus koji na svjež i originalan način predskazuje i tematizira propadanje urbane kulture. Slike iz te serije karakteristične su po prepoznatljivoj maniri koja u bogatoj kolorističkoj impostaciji slojevito izrasta od dječje likovnosti do izražajne ekspresionističke zrelosti. Ta su platna iznjedrila uglavnom animalne likove s ljudskim osobinama poput onih iz crtanih filmova ili stripova, rađenih kao da su sagledani iz kuta dječje percepcije.
Ivina maštovita imaginarna bića s tih slika inventivnim su nas likovnim i idejnim postupkom iz bezbrižne dječje zaigranosti odvodili u svijet odraslih, odnosno stvarnost potpuno drugačiju od djetinje otvorenosti i iskrenosti. Upravo se na tom inverznom postupku, gdje autorica neposrednim jezikom razigranog djeteta priča o potpuno drugačijem svijetu odraslih, zasnivaju Ivini radovi, što potvrđuje i njena sljedeća mini serija Djeca – ratnici. Protagonisti tih kompozicija sada su djeca portretirana u krupnom planu neposredno prije no što su stupila u adolescentsku dob, a pridodani su im atributi rata: oružje, kacige, uniforme… Iva senzibilno reagira na današnju stvarnost ispunjenu ratovima, gladi, migrantskim krizama, medijskim terorom i sveprisutnim konzumerizmom, a rafiniranim likovnim jezikom i pažljivo odaslanom porukom progovorila je i o socijalno najosjetljivijoj temi – okrutnoj manipulaciji današnjeg društva djecom. Za razliku od prvog ciklusa, njezin je likovni izraz sada pročišćeniji i u potpunosti posvećen narativu. Slikarski hedonizam vidljivo prisutan u ranijem ciklusu sada je u drugom planu, a očituje se u slojevitim partijama tonskog kolorita pozadine, dok je nositelj kompozicije slikan s proračunatim odmakom koji akcentira gotovo lobotomiziranu fizionomiju djeteta, koje je to još samo po svojoj životnoj dobi.
Novi Ivin ciklus naglašenim plasticizmom i skulpturalnom voluminoznosti stilski se nastavlja na prethodni, ali sada posjeduje znatno više minucioznih detalja te odiše svježim i razigranim koloritom. Relativizirajući odnos reprezentacije i iluzije, Iva nas paralelnim radnjama ovih slika uvlači u svojevrsni vremenski labirint, gdje se gubi osjećaj za stvarnost, vrijeme i prostor. Autorica sada svjesno akcentira svoj karakterističan anakronizam jer se ikonografski oslanja na civilizacijsku baštinu sedamdesetih godina, na jedno od posljednjih razdoblja prije tehnološkog buma kada su se djeca još pretežno igrala lutkama, a ne videoigricama. Listajući obiteljske albume, Iva je naišla na fotografiju s nekog dječjeg rođendana kojem je kao mala djevojčica prisustvovala. S dvije prijateljice sjedi na tepihu, a svaka ispred sebe ima samo jednu određenu vrstu igračaka, one koje su im najdraže. Prvoj će to biti lutka i plišani medo, drugoj isključivo razne gumene igračke, dok će se treća igrati samo s patkicama. Autorica, međutim, ne slika grupni portret kao što je na fotografskom predlošku, već svaku djevojčicu s njezinim igračkama posebno portretira. Različitost među njima dakako se ne očituje samo u vrsti igračaka, već svaka djevojčica ima drugačiji izraz lica koji jasno iskazuje njihov karakter, a komparacijom likova uočavamo međusobne razlike osobnosti. Iva nas tim slikama ne vraća samo u bezbrižno djetinjstvo, već i upozorava da smo tada imali snažniji karakter nego sada kada smo odrasli. Kako bismo bili uspješni u sadašnjem svijetu, morali smo zatomiti prirođene osobine, odnosno prilagoditi ih onome što se danas smatra standardom ponašanja, poslovnog i životnog uspjeha, a što znači uvjetovanu ovisnost permanentnom podizanju osobne hijerarhijske ljestvice koje podrazumijeva poslušnost, karijerizam, a najčešće i klijentelizam. Iva ovim slikama, koje zrače otvorenošću njezina duha, zaziva naš mentalni povratak istinskoj prirodi čovjeka koja mu je već pri rođenju podarila karakter koji je putem izgubio.
Mladen Lučić
ŽIVOTOPIS
Iva Gašparić rođena je 1976. godine u Puli, gdje je 1994. godine završila srednju Ekonomsku školu. 1995. godine upisuje Filozofski fakultet u Rijeci, studij Likovne umjetnosti. 2001. godine diplomirala je slikarstvo u klasi prof. Marijana Pongraca i stekla zvanje profesora likovne kulture (danas magistra likovne edukacije). 1997. godine nagrađena je kao dio strip kolektiva “Varieté Radikale” u kategoriji “Inovacija u stripu”, a 1999. godine dobitnica je 3. nagrade u kategoriji “Kratki strip” na Salonu stripa u Vinkovcima. Od 2002. do 2008. godine stekla je predavačko iskustvo kao profesorica stručnih predmeta u Školi primijenjenih umjetnosti dizajna, Pula i u Strukovnoj školi Pula a vodila je i nastavu likovne kulture u nekoliko osnovnih škola Pule i okolice u istom razdoblju. 2003. godine položila je Državni stručni ispit za učitelja likovne kulture u Zagrebu. Iste godine postaje članicom HDLU Istre, izlaže slike i stripove, crta periodični strip za Glas Istre i objavljuje stripove u međunarodnim strip revijama i fanzinima. Od 2009. godine stručna je suradnica, a od prosinca 2015. godine muzejska pedagoginja Muzeja suvremene umjetnosti Istre / Museo d’arte contemporanea dell’Istria (Državni stručni ispit, prosinac 2015.). 2018. je imenovana za dopredsjednicu i članicu Upravnog odbora HDLU Istre. Izlagala je na četrnaest samostalnih i devedeset i tri skupne izložbe u zemlji i inozemstvu (slikarstvo i strip). 2021. godine izlazi iz članstva u HDLU Istre. Dobitnica je nekoliko nagrada za slikarstvo. Živi i radi u Puli.