natrag

Zemlja
Jadranka Ostić - Breza Žižović

23/06/2023

TERAKOTA JADRANKE OSTIĆ I BREZE  ŽIŽOVIĆ

Moj prvi susret s radovima u terakoti koji će biti izloženi u galeriji Alvona u Labinu, autorica Jadranke Ostić i Breze Žižović, refleksno su mi potakli misli o zemlji kao materiji, njenoj podatnosti kao umjetničkom mediju i zemlji kao najsavršenijem mjestu za sve oblike života koje u ovom trenutku mi kao vrsta poznajemo. Povezanost čovjeka i zemlje je iskonska i duboka, ona je Velika Majka, hraniteljica, ona je naš jedini i vječni dom u univerzumu. U legendama, ona je izvor svega.

U svijetu umjetnosti, ako govorimo o zemlji kao materiji, njena plastičnost potiče na modeliranje i potragu za novim formama, ona je veliki izazov i inspiracija za umjetničku praksu.

Zamotuljci Jadranke Ostić

Falusoidni oblici male plastike autorice Jadranke Ostić plijene svojom jednostavnošću i čistim formama. Donji dio skulpture, koji je u pravilu valjkastog i izduženog oblika, erigirana je vertiklala sa završetkom u obliku glave ili kapitela često zgužvane forme i različitog kolorita. Valjkasta vertikala donjeg dijela skulpture je konstantna, dok na gornjem dijelu zamjećujemo stanovitu igru formi koje autorica vješto organizira kako bi zadržala harmoničnu cjelinu. Oblikovanje u terakoti u početnoj fazi izrade umjetničkog predmeta podrazumijeva dodir kao osnovu u modelaciji. Mekoća gline, njena prijemčivost u formiranju oblika različitim intenzitetom dodira, otvara prostor za igru i dinamično donošenje odluka.

Igra je temelj kreativnosti i estetskog doživljaja, kako su to tvrdili Immanuel Kant i Friedrich Schiller, a čije je tvrdnje dopunio Søren Kierkegaard, rekavši da to jest igra, ali ozbiljna igra. Kako ne bismo ovu teoriju igre shvatili bukvalno moramo znati da stvaralačkoj igri moraju prethoditi znanje i vještina subjekta, kao i razvijena umjetnička intuicija.

Kako bi rezultat odgovarao namjeri, sama ideja kao inicijalni dio postupka autorici nije nepromjenjiv imperativ, njena apstraktna forma u pravilu nije potpuno jasna, ona je tek nagovještaj, a koji tek u susretu s medijem dobija konkretne forme. Pravilne odluke, vođene intuicijom autorice, rezultiraju  konačnim završetkom artefakta i njegovoj poziciji u svijetu umjetnosti.

Na gornjem dijelu skulptura ili, bolje reći, glavama uočavamo zgužvane lisnate forme koje katkada prelaze u zmijolika tijela ili koja pak iz njih izrastaju u slobodnom prepletu stvarajući čudne forme nekakvih zoomorfnih kapitela. Isto tako zamjetno je da autorica, kao i u svojim dosadašnjim radovima, često koristi stare metalne predmete vješto ih interpolirajući u strukturu osnovnog materijala – pečene gline. Jadranka ove ruzinave metalne predmete; čavle, okove, zakačke i slično aplicira u svježu masu gline koji se konačno tijekom pečenja potpuno integriraju u tijelo skulpture. Iskustvo i talent autorice rezultiraju konačnim prizvodom koji odaje vještinu u oblikovanju i tehnološkom postupku koji podrazumijeva zajedničko pečenje gline i zagrijavanje metalnih predmeta do visokih temparatura, a koji u konačnici, nakon hlađenja, rezultiraju savršenom cjelinom.

Tragom geste – zamišljeni krajolici Breze Žižović

Radovi u terakoti Breze Žižović zapravo su pravokutnie plohe od pečene gline u formi štafelajne slike. Postupak izrade podrazumijeva oblikovanje glinene podloge u pravokutni oblik, zaglađene i pripremljene za slikarske intervencije. Autorica nanosi boje u obliku mrlja, crtica, točki i ploha, a ponekad s gotovo suhom četkicom tako da boja ostaje samo u tragovima. Nanošenje boje je intuitivno bez unaprijed smišljenog koncepta. Nastali radovi su apstraktnog karaktera i predstavljaju izazov za promatračevo oko koje je u konstantnoj potrazi i želji za otkrivanjem naučenih i poznatih formi te pronalazi elemente krajolika, figuracije i mogućih fantastičnih kozmičkih prizora.

Autorica  fazno gradi višeplansku sliku. Nakon formiranja neutralne glinene podloge slijedi nanošenje boje, a potom, grebanjem, struganjem i zasjecanjem, oduzimanje materije oštrim predmetima koji ostavljaju tragove plitkih i dubokih ureza. Ova snažna gestualnost nastala intervencijom u meko tkivo medija gradi dominirajući crtež u prednjem planu slike.

Glina kao podatni materijal pamti svaku intervenciju. Gesta je posebno uočljiva na radovima oskudnog i neutralnog kolorita gdje je njena oštrina neobično snažno artikulirana. U crtežu prepoznajemo elemente spirale, košmarnog prepleta energetskih silnica usmjerenih u istom toku ili u okomitom odnosu jedne prema drugoj. Jedna od posljednjih faza radova u terakoti je pečenje na visokoj temparaturi od 900 do 1000 stupnjeva Celzija. Ova faza daje cijelom postupku dodatnu neizvjesnost. Iskustvo autorice smanjuje mogućnost neželjenih posljedica.

Slike Breze Žižović su malog formata izrađene na keramičkoj podlozi i, unatoč relativno jednostavnom postupaku izrade, nose snažan pečat autorske osobnosti. U konačnici, mogli bismo ih okarakterizirati kao materijalizirana emotivna stanja.

Milan Marin

Jadranka Ostić

Rođena je 1951. u Splitu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu 1972. Redovito izlaže od 1979. keramičke skulpture,  slike,  kolaže, ručno rađene papire i grafike. Samostalnim izložbama predstavila se dvadesetak puta, a na skupnim stotinjak. Bavi se grafičkim dizajnom, ilustracijom. Članica je ULUPUH-a i HDLU Istre

Breza Žižović

Rođena u Puli 1973. godine. Osnovnu i srednju školu završila u Puli. Nakon završene srednje škole upisuje Pedagoški fakultet u Puli, smjer razredna nastava i nakon završetka stječe stručni naziv učitelj. Po završetku Pedagoškog fakulteta odlazi u Veneciju gdje na Scuola internazionale di grafica pohađa dvije godine smjer Slikarstvo i jednu godinu smjer Stare tehnike grafike. 1994. godine u Ljubljani upisuje Visoko šolo za risanje in slikanje i završetkom, nakon četiri godine stječe stručni naziv diplomirana slikarica. Do 2003. godine živi i radi (Narodna galerija i Šentjakobsko gledališče) u Ljubljani. 2003. godine vraća se u Pulu i radi u Istarskom narodnom kazalištu kao scenograf te u Osnovnim školama Vodnjan, Fažana, Vidikovac, Savičenta kao zamjena za profesora likovne kulture. Na Sveučilištu Jurja Dobrile, na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti počinje raditi 2008. godine. Predaje kolegije: Metodika likovne kulture, Izvannastavne likovne aktivnosti, Dramsko i scensko stvaralaštvo, Likovna kultura, Oblik i boja i Lutkarstvo i scenska kultura. Na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, 2011. godine upisuje 5. godinu studija Likovne pedagogije i završetkom stječe akademski naziv magistra likovne pedagogije. 2021. godine izabrana je u zvanje docenta umjetnosti. Do sada je imala 11 samostalnih izložbi, 30-ak skupnih izložbi i izradila je više od 40 scenografija (Šentjakobsko gledališče Ljubljana, Teatar Ullysses, Istarsko narodno kazalište, Teatar naranča,Monte librić, HNK Ivan pl. Zajc i Kazalište lutaka Zadar).