back
Duhovna plazma
Tonći Borovac
08/08/2025
Neutaživa čovjekova potreba da se izrazi, da svojim osjećajima i razmišljanjima dade boju, oblik ili zvuk duboko je ljudska, tipično je ljudska. Odatle slikarstvo. Ostvarena fizičkom gestom, materijalom, te umijećem autora da prenese svoju ideju Slika oživi u odrazu, s druge strane Alisinog ogledala – u oku promatrača. Prirodnu radoznalost gledanja svake nove slike prati, svjesno ili ne, poriv za uspoređivanjem, potreba za prepoznavanjem ili sviđanjem, prosudba dotičnog djela kroz filter promatračevog senzibiliteta ili očekivanih estetskih mjerila itd. No, kad je slika medij za prenošenje poruke, onda je estetika, ljepota imanentno subjektivna, tek jedan od slojeva ili načina kako se ta poruka iskazuje, jer se kod za čitanje i razumijevanje pronalazi svaki put na drugom mjestu, uvijek na drugačiji način.
Nije lako biti iskren, izložen, razotkriven. Ovdje nam autor, Tonći Borovac, unutar okvirom zaustavljene slikarske geste izravno izlijeva svoje stanje duše – intimnu refleksiju na doživljaje i sjećanja iz bliže i dalje prošlosti, na duboku brazdu koju su ondje ostavili dani i noći provedeni na Prvoj crti ili svjetlucave žeravice sjećanja na Planinu (Velebit) ili pak na dane Morem i Glazbom (Pink Floyd) obilježene mladosti.
Raspukline, mjehuranje, izmaglice snolikih boja, eksplozije i krhotine, mikro i makro u optičkom pretapanju planova poput Neckerove kocke putokaz su za prostranstva „nekontrolirano nabujala u zaklonu srca“. Potreba za slikanjem Tonću je nasušna koliko i disanje, kako bi oslobodio pogled u unutarnji mir za kojim čezne.
dr.sc. Ita Praničević Borovac
ŽIVOTOPIS
Tonći Borovac rođen je 12.06.1963. u Splitu, gdje završava osnovnu i srednju školu. Diplomirao je 1990. na Flozofskom fakultetu u Zadru – studiji u Splitu kao profesor likovnog odgoja i likovnih umjetnosti.
Restauratorsku praksu započinje u proljeće 1991., tadašnjem Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Splitu koji 1998. god. prelazi pod nadležnost Hrvatskog Restauratorskog Zavoda. Od 2005. g. postaje voditelj Odsjeka za zidno slikarstvo, mozaik i štuko Odjela u Splitu Hrvatskog Restauratorskog Zavoda sve do veljače 2022. kada prelazi u privatnu tvrtku „Kvinar“ gdje nastavlja raditi poslove iz djelokruga svoje struke. Tijekom tridesetogodišnjeg djelovanja u struci radio je na preko dvjesto različitih projekata konzervacije – restauracije zidnih slika, mozaika i štukatura.
Magistrirao je 2004. a doktorirao 2016.godine.
Radeći na rekonstrukcijskim zahvatima na freskama i mozaicima prema izvornim ostatcima često je zadirao u izvorne matrice materijala, kompozicija i tehnika izrade. Pri tomu je obilno koristio slikarska znanja i vještine koje je razvio tijekom studija i nadograđivao ih tijekom konzervatorsko-restauratorske karijere.
Osim bavljenja restauracijom u okviru profesionalnih aktivnosti od 1996. se uključuje u pedagoški rad na Umjetničkoj Akademiji u Splitu i sudjeluje pri osnivanju Odsjeka za konzervaciju i restauraciju. Od 01.05.2025. stalno je zaposlen na Umjetničkoj Akademiji u Splitu na Odsjeku za konzervaciju i restauraciju.
Slikarstvom se bavi kontinuirano kroz cijelo vrijeme svoje konzervatorsko-restauratorske karijere ali svoja slikarska djela nije nikad izlagao sve do samostalne izložbe prošle 2024. godine .
Kao dragovoljac od srpnja 1991. g. priključuje se obrani domovine Hrvatske kao pripadnik 141. brigade HV-a na drniškoj bojišnici i u zadarskom zaleđu.
Sadržajno slike su duboko povezane s vremenom koje je proveo u domovinskom ratu na kojima često pokušava dekodirati kauzalnosti raznih oblika materije koja se mijenja uslijed destruktivnih ratnih djelovanja. Tragajući za matricama sjećanja duboko zalazi u problematiku njihove vizualizacije i pretakanja u metajezik likovnog prikaza.