Vinko Šaina

VINKO ŠAINA rođen je 1953. godine u Puli.

Svoje umjetničko djelovanje započinje početkom sedamdesetih godina, otkad datiraju njegove prve samostalne i skupne izložbe. Nakon završenog školovanja u splitskoj Školi primijenjenih umjetnosti na odjelu grafike, vraća se u Labin te s vremenom, kao i većina labinskih umjetnika, uređuje svoj radni atelijer u ambijentu starogradske jezgre, čime započinje razdoblje njegova intenzivnoga umjetničkog stvaralaštva i bogatoga društvenog života. Od 1971. samostalno je izlagao na preko pedesetak samostalnih i gotovo dvije stotine skupnih, žiriranih i selektiranih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Predstavljao je suvremenu Hrvatsku likovnu scenu u Italiji, Sloveniji, Njemačkoj, Mađarskoj, Austriji, Francuskoj, SAD-u.

Plodonosne osamdesete bile su u znaku ciklusa pod nazivom Tišina prostora I, II i III te brojnih izlaganja i priznanja. Devedesetih godina uslijedio je ciklus slika nadahnutih Domovinskim ratom, sudjelovanje na brojnim izložbama, aukcijama i sličnim akcijama humanitarnoga značaja. Početkom novoga milenija predstavio je ciklus lirskih prikaza Levitacija, nostalgija i beskraj, potom ciklus Pjene 2003. i atraktivni multimedijski umjetnički projekt Privremeni transport morske pjene i valova do Labina i natrag. No njegov prvi izbor, i pored brojnih i stalnih istraživanja, ipak ostaje kombinirana tehnika koju je godinama usavršavao, kao i apstraktni (gotovo astralni, a opet tako poznati i bliski) pejzaži koji tvore njegov prepoznatljiv i upečatljiv umjetnički rukopis.

Sudjelovao je u radu desetak likovnih kolonija u Hrvatskoj i u inozemstvu. Član je HDLU-a Istre i HDLU-a Zagreb. Značajan prinos struci dao je i kao predsjednik Hrvatskoga društva likovnih umjetnika Istre od 1996. do 1999. s ostvarenim vrlo ambicioznim projektima i reprezentativnom otisnutom kataloškom građom Društva. Status samostalnoga umjetnika ostvario je 1997., kada postaje članom Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, sve do odlaska u mirovinu 2006. godine.

Njegova likovna djela nalaze se u brojnim muzejsko-galerijskim ustanovama i privatnim kolekcijama u zemlji i inozemstvu te je za svoj rad višestruko nagrađivan.

Sliko-slikopisi Šaina

U produkciji HRT 2009. godine snimljen je dokumentarni film „Sliko-slikopisi Šaina”. Autori serijala Maja Gregl i Tahir Mujčić birali su za ovaj serijal autore koji svojim začudnim životima progovaraju o svijetu oko nas na svoj specifičan i osebujan način, a režiser Mladen Ćapin i snimatelj Siniša Galar zahvaljujući svom senzibilitetu i iskustvu prenijeli su na ekran toplu priču o autoru koji je život posvetio umjetnosti i ljudima.

„U svijetu u kojem su se pogubili svi kriteriji jedna nezgoda i jedan san postali su poticaj za životnu borbu i umjetničko stvaranje. Za labinskog slikara Vinka Šainu to je bila katarza, koja je njegov vlastiti hendikep pretvorila u harmoniju dobrih misli i djela, u slavu života, ljudi i prirode.“

Vinko Šaina – slikar svjetla

Likovna monografija o bogatom umjetničkom opusu Vinka Šaine autora dr. sc. Berislava Valušeka i prof. Roberta Tessarija promovirana je u rujnu 2017. uz monografsku izložbu u Narodnom muzeju Labin, Gradskoj galeriji Labin, Galeriji Alvona i Galeriji Negri.

Preuzmite kratki prikaz monografije

Berislav Valušek

- sažetak

Roberto Tessari

- sažetak

Za narudžbu monografije molimo kontaktiraje nas.

Galerist

Nedostatak galerijskih prostora te, prvenstveno, nemogućnost predstavljanja javnosti mlađih i još neafirmiranih umjetnika ponukali su ga da 1986. započne s organizacijom izložbi te da 1993., u restauriranome i revitaliziranome spomeniku kulture, crkvi Gospe Karmelske, utemelji Galeriju Alvona i započne intenzivnu galerijsku djelatnost, koja pod njegovim vodstvom traje sve do danas. Jedan je od osnivača Hrvatske udruge galerista, kao i udruge galerista Artexchange. Prateći najrecentniju produkciju hrvatskih i inozemnih umjetnika u suradnji s uglednim povjesničarima umjetnosti i likovnim kritičarima, Galerija Alvona do sada je s njim na čelu organizirala više od 120 samostalnih i tridesetak skupnih izložbi. U istom je razdoblju izdana jedna grafička mapa i, osim njegove, još dvije likovne monografije – Karla Paliske i Quintina Bassanija.

Povijest objekta - pdf